"Pravi" muškarac

Izbor kronika, koje je Pedro Lemebel pisao dulje od dvadeset godina, neizostavno mora uzeti u obzir razvoj njegove autorske i stilske strategije. (…) Sjedinjujući analizu društvenih zbivanja i Lemebelovo najintimnije iščitavanje svoje neposredne stvarnosti, različiti dijelovi ove knjige daju pregled posljednjih četiriju desetljeća čileanskoga društva, u čijim se recima mogu nazreti natruhe svojevrsne autobiografije. (…)

Lemebel se u potpunosti oslanja na tradiciju koju je Walter Benjamin nazivao “tradicijom potlačenih”, koja u Latinskoj Americi pet stoljeća povezuje kulture zatrte konkvistom s lumpenproletarijatom današnjih velikih gradova, koje pak uglavnom čine potomci tih kultura. U njih se ubraja i Lemebel, koji s ponosom ističe svoje siromaštvo i porijeklo mješanca. Lemebel nasuprot fikciji Povijesti priziva sjećanje upravo na one koje smatra svojima, sjećanje na ponižene, marginalizirane i ušutkane. Nasuprot narativu, kako je govorio Benjamin, koji su nametnuli dojučerašnji pobjednici, a današnji ugnjetavači.

— Ignacio Echevarría

Kažem kronika jer nešto moram reći, jer moram nekako nazvati ono čime se bavim. Također kažem i pišem kronika kako bih preodjenuo u promišljanje određenu spisateljsku težnju zaprljanu stvarnošću. (…) Mislim da sam postao kroničar jer je to nalagala novinarska žurnost moga političkog aktivizma. Bio je to politički čin, grafitiranje dnevnih novina, iznošenje priče, progovaranje o odsutnoj stvarnosti, potopljenoj promjenjivim zbivanjima urbane paranoje.

— Pedro Lemebel