Nastavljajući tematiku VI. knjige ciklusa Zvonki cedar ruski, Knjige naslijeđa, u Obredima ljubavi Vladimir Megre istražuje obrede iz vedskoga vremena, s naglaskom na obredima ljubavi, koji su bili sposobni sačuvati ljubav u obitelji. Ljubav uzdiže na razinu kozmičke supstancije i pridaje joj karakter pokretačke, organizirane snage koja ujedinjuje i donosi sklad u obitelji. Koliko god nevjerojatno zvučalo, to je ujedno i cilj njegove 'Stranke naslijeđa', koju tek treba osnovati i stvoriti uvjete da bi obitelji povratile energiju Ljubavi.
Ne bi li potkrijepio tvrdnje o vedskoj Rusiji, iznesene u prošlim knjigama, Vladimir Megre polazi tragovima predaka i vodi nas do arkaimske doline i južnouralskih stepa, u vrijeme otprije 4.000 godina, gdje su živjeli pripadnici drevne arijevske civilizacije. Arkaim, središte drevnih Arijevaca, prema mišljenju Anastazijinog djeda, bio je akademija, u koju su mudraci odlazili razmišljati. Upravo su mudraci bili zaslužni za čuvanje znanja o drevnoj obiteljskoj tradiciji i obreda koje su korigirali i prilagođavali duhu vremena.
U knjizi se provlači priča epskoga ugođaja o odnosu prema ljubavi jedne vedruske obitelji, obitelji Ljubomile i Radomira. Priča kulminira Anastazijinim vjenčanjem na kraju knjige, koja se, kao što kaže, vjenčala sama pred licem neba.
