Duša Zapada starija je i mudrija nego što mi vjerujemo. U današnjem naporu ponovnog zadobivanja dubina duše, nužno je stoga da usmjerimo našu pozornost na plamteću kulturu koja je ležala s druge strane židovsko-grčkog horizonta. Čineći to, ne samo da počinjemo obnavljati misao o našem širem identitetu, nego također stječemo sigurniju perspektivu o putu razvitka kojim smo polako i nesmiljeno kročili još od tih vremena.
Egipat nas doziva kao izgubljeni dio nas samih. Pokušavajući doseći novu osjetljivost prema duhovnim moćima što prožimaju naše živote, Egipat nam neizbježno dolazi u žarište pozornosti. Otkrivamo da je tamo novi i živi dijalog između neplodne duhovnosti modernih vremena i duhovnosti antike, pregrčkog i prežidovskog svijeta. Možda ćemo na naš moderan način shvatiti da ulazimo u područja iskustva prema kojem su Grci i narod Izraela osjećali nelagodu, ali s kojim su Egipćani bili potpuno bliski. Zbog toga je nastavak dijaloga s drevnim Egipćanima od neprocjenjive važnosti. Iako je njihovo doba prošlo, oni ipak mogu postati sudružnici i vodiči ako se odvažimo krenuti prema vlastitoj budućnosti.
