Tibetanska knjiga mrtvih (Bardo Thödol) jedinstveno je djelo sakralnog segmenta svjetske književnosti. Na engleski je prevedena početkom 20. stoljeća. Bio je to zajednički rad tibetanskog lame Kazi Dawe Samdupa i izdavača dr. Evans-Wentza. Prijevod je to tibetskog izvornika koji pripada tradiciji Mahajana budizma, a Tibetanci su ga oduvijek rabili kao ritualni posmrtni tekst. Tekst je nadopunjen iz drugih izvornih zapisa Bardo Thödola (u ovom izdanju označeno tekstom u zagradi), a pridodan mu je i niz tumačenja nužnih za bolje razumijevanje.
Unatoč tome što je jedna od funkcija teksta da se on čita prilikom nečije smrti, bolji poznavatelji učenja tibetanskog budizma, nazvanog lamaizmom, upozoravaju da je poruka Bardo Thödola zapravo upućena i živima, kojima prenosi ne samo filozofiju budizma, već i moralna i ezoterijska učenja o skrivenoj strani ljudske prirode. Jedino u tom svjetlu Bardo Thödol može biti zanimljiv i čitatelju iz zapadnog svijeta.
