Studija Philipa Kapleaua, Tri stupa zena – Učenje, praksa i prosvjetljenje, objavljena prvi put 1965. godine, klasičan je uvod u povijest, teoriju i praksu zen budizma iz perspektive jednog zapadnjaka, svjesnog golemih razlika među kulturama, a o njezinoj aktualnosti govori i činjenica da se i dalje pojavljuju nova izdanja i da je prevedena na niz jezika.
Riječ je o razumljivo pisanom i pristupačnom pregledu jednog nama “egzotičnog“ i dalekog svjetonazora i načina života, no pristupačnost ne ide na račun temeljitosti u pristupu i nastojanja da se obuhvate svi aspekti življenja zena, kako oni teorijski tako i praktični – zazen meditacija kao ključna i nenadomjestiva svakodnevna praksa. Kapleau osim toga donosi rijetko dostupne transkripte razgovora između učitelja i pojedinih učenika, kao i dijelove predavanja kojima je prisustvovao, anegdote iz samostanskog života, fotografije i slično.
Cijeli jedan dio knjige posvećen je detaljnim izvještajima laika, žena i muškaraca – iz Japana i Sjedinjenih Država – koji opisuju svoja iskustva u prakticiranju zena, tako da možemo steći dojam o tome što znači živjeti na zenbudistički način u svakodnevnom životu. Knjiga sadrži i veoma opširan Rječnik u kojem se detaljno objašnjavaju budistički pojmovi i donose kratke biografije važnih osoba iz povijesti zen budizma.
Kapleauovo znanje o zenu potječe od trinaest godina revne obuke u Japanu, od toga tri godine u samostanima soto i rinzai škole. Poznaje Japance koji su s njime surađivali kako bi prijevodi slabo poznate građe bili besprijekorni. Sâm dovoljno dobro zna japanski jezik da je mogao služiti kao tumač za razgovore svoga roshija s učenicima sa Zapada. Godine izobrazbe u svojstvu sudskog izvjestitelja donijele su mu vještinu da stenografski brzo zapiše te razgovore čim su bili gotovi, a ima i jasan i graciozan književni stil, što sve zajedno čini jedinstven zbir talenata.
