Nakon Malih žena (1868.) i Malih muškaraca (1871.), iako u teškom zdravstvenom stanju, Louisa May Alcott za svoje je čitatelje uspjela napisati i posljednji nastavak trilogije - Dječake gospođe Jo (1886.). U Dječacima gospođe Jo čitamo o čaroliji kojom su se nestašni, odrpani siročići prometnuli u vrijedne i čestite mladiće, osobito brižne prema svojim malim prijateljicama, a maštanja gospođe Jo o budućnosti njezine zaigrane vojske bude u čitatelju želju da i sam sazna kamo su se djenuli maleni osobenjaci.
Nadareni glazbenik Nat, nabusiti, ali srčani Dan, hrabri i požrtvovni Emil i ostali dječaci koji su u okrilju Plumfielda rasli, sazrijevali, učili i radili pod paskom brižne ravnateljice Jo i mudrog profesora Bhaera, sada su deset godina stariji. Mnogo se toga promijenilo, ali nježna naklonost i obilje zahvalnosti koju su gajili prema Bhaerovima još uvijek su važan dio njihovih života, a gospođa Jo nastavlja ih pratiti na putu k ostvarenju njihovih snova. Iako se svesrdno trudila pripremiti ih na sve izazove koji ih čekaju u samostalnom životu, njezini dječaci nisu pošteđeni brodoloma i razočarenja. Neki od njih dobrano će uzdrmati temelje Joine kule u zraku, ali brižnu majku Bhaer ne napušta nada. U njezinu je liku autorica utjelovila beskrajnu majčinsku ljubav i strpljenje kojima se trudi očuvati toplinu i radost obiteljskog doma, a dogodovštinama njezinih mladića zaključuje dirljivu priču o obitelji March, kojoj se generacije i generacije čitatelja već desetljećima vraćaju.
