Umberto Eco rođen je godine 1932. u Alessandriji. Filozof, stručnjak za srednji vijek, semiolog, stručnjak za masovne medije, debitirao je u pripovjedačkoj prozi godine 1980. romanom "Ime ruže" (Nagrada Strega 1981.), nakon kojega je uslijedilo "Foucaultovo njihalo" (1988.), "Otok prethodnog dana" (1994.), "Baudolino" (2000.) i "Tajanstveni plamen kraljice Loane" (2004.). Među njegovim brojnim esejističkim djelima (akademskim i neakademskim) ističu se: "Sveopći traktat semiotike" (1975.), "Granice tumačenja" (1990.), "Kant i kljunaš" (1997.), "Od stabla do labirinta" (2007.) i, zajedno s Jean-Claudom Carriereom, "Nemojte se nadati da ćete se osloboditi knjiga" (2009.). Godine 2004. uredio je ilustrirani svezak "Povijest ljepote", nakon kojega je 2007. uslijedila "Povijest ružnoće" i 2009. "Vrtoglavica popisa".