Jacques de Lacretelle
Jacques de Lacretelle (1888. – 1985.) u književne vode zagazio je razmjerno kasno. Premda je, pod utjecajem profesora Andréa Bellessorta interes za pisanu riječ pokazao još u adolescentskoj dobi, tek ga je zdravstvenim razlozima motivirano povlačenje s fronta Velikog rata navelo da se njome počne ozbiljnije baviti. Pripadnik francuskog plemstva, uz oca generalnog konzula, djetinjstvo provodi u Grčkoj, Egiptu i Italiji, a kasnije prijateljuje s Marcelom Proustom, Anatoleom Franceom i Andreom Gideom, objavljuje kazališne kritike i eseje te kroji uredničku politiku dnevnika Le Figaro. Da je riječ o minucioznom portretistu psiholoških stanja pojedinca i njegovih sukoba s društvenim konvencijama, dokazuje već debitantskim romanom La Vie inquiète de Jean Hermelin iz 1920., autobiografskim djelom o adolescenciji. Adolescencijom se nastavlja baviti i u dvije godine poslije objavljenom Silbermannu, romanu o odrastanju u atmosferi antisemitizma i (ne)uspješnom izbjegavanju zamki konformizma.Višestruko nagrađivan za svoj rad, Jacques de Lacretelle je od 1936. pa do svoje smrti bio član Akademije.
