Theodor W. Adorno je 1967. na Sveučilištu u Beču održao predavanje koje iz današnje perspektive nema samo znanstveno-povijesnu važnost. Upozorio je na opasnost koju je za demokraciju u to vrijeme predstavljao politički uspon ekstremno desne Nacionaldemokratske stranke Njemačke (NPD). Njezin politički uspjeh u mnogočemu se može usporediti s nedavnim usponom radikalne desnice okupljene u Alternativi za Njemačku (AfD), ali i s usponom drugih radikalnih desnih pokreta u europskim zemljama. Stoga je objavljivanje knjige s tim predavanjem, čak i nakon pedeset godina, izazvalo veliko zanimanje europske političke i intelektualne javnosti.
Adorno u ovoj knjizi analizira resurse, taktiku i dinamiku novog desnog radikalizma tog vremena. Suprotstavljajući ga starom i poznatom nacističkom fašizmu, posebnu pozornost posvećuje mehanizmima i trikovima kojima su radikalni desničarski pokreti, dvadesetak godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata, osigurali novu entuzijastičnu potporu zapadnonjemačkog stanovništva. Autorova vješto postavljena pitanja i odgovori koje daje pomoću neospornih znanstvenih činjenica, pomažu nam u razumijevanju mnogih suvremenih političkih fenomena.
