Urizen, Razum, pao je zbog oholosti i odvojio se od Tharmasa, Luvah, Urthone, tj. svojstveni su mu bestjelesnost i pomanjkanje osjećaja te, što je najvažnije, nedostupan mu je izvor svih počinjanja Uobrazilje, podsvijest.
Urizen je dakle snabdjeven osobinama koje se odvajkada pripisuju Sotoni. Samoća i bezosjećajnost; snaga uma i jednostrana sposobnost služenja apstrakcijom; zdvojnost i ljubomora prema biću sposobnome sjediniti četiri zavađena počela, ili čovjeku. To je posve isto takav zloduh, kakvome kod Mickiewicza služe “mudraci”, oni koji su ispili “kalež oholosti” na pogrebu Boga.
Odista, Swedenborg nije bezrazložno doznao tijekom svojih onostranih putovanja kako se posljednji sud zbio 1757. Ništa zato što smrtnici koji su hodali zemljom nisu o tome ništa znali. Blake je posljednji sud shvaćao kao objavljenje laži koja mora ostvariti svoju puninu prije nego bude razotkrivena, i sebi je, rođenome te iste godine, dodijelio misiju prilagođenu trenutku: bio je vitez koji je svojim perom, crnilom i kistom zadao smrtni udarac zmaju. Punina laži u njegovo je vrijeme počivala u tome da su Urizena slavili kao istinskoga Boga – i kršćanske Crkve i filozofi koji su, lišivši se Isusa, sačuvali Stvoritelja kao Velikoga urara.”
