Dana 29. travnja 1986. gradsku knjižnicu u Los Angelesu, velebnu zgradu američke moderne iz zlatnog doba Holywooda i spomenik kulture, opustošio je razoran požar u kojem je stradalo gotovo milijun svezaka knjiga.
Taj događaj ostao je slabo poznat široj svjetskoj, ali i američkoj javnosti, jer se samo tri dana prije dogodila nuklearna havarija u Černobilu od koje je još mjesecima nakon toga strahovao cijeli svijet. Susan Orlean, književnica i novinarka, odlučila je posvetiti nekoliko godina svog života istraživanju te prave gradske katastrofe koja je u nepovrat odnijela znanje i uspomene čitavih generacija ugrađenih u kalifornijsku metropolu i san o boljem životu na pacifičkoj obali. U ovoj začudnoj knjizi, dijelom istraživačkom trileru a dijelom povijesnoj i sociološkoj studiji, koja je u vrlo kratkom roku postala američki bestseler, Orlean nam otkriva značaj i ulogu svake knjižnice na svijetu i na pristupačan i gotovo dirljiv način podiže spomenik svim knjižničarima i knjižničarkama.
Pod Lundquistovim vodstvom volonteri su radili iduća tri dana, dvadeset četiri sata dnevno. Iako su većinom jedini drugima bili stranci koje je sudbina neočekivano povezala, satima su radili zajedno, marljivo i mirno. Oblikovali su ljudski lanac i dodavali knjige iz ruke u ruku kroz zadimljenu zgradu i kroz vrata. Činilo se kao da su u tom kriznom trenutku građani Los Angelesa oblikovali živu knjižnicu. Stvorili su u tom kratkom vremenu sustav za zaštitu i prenošenje zajedničkog znanja kako bi ga spasili za buduća pokoljenja, a to je ono što knjižnice rade svaki dan.
