Industrija sreće

Godine 2019. globalno tržište osobnog razvoja bilo je teško 30 milijardi dolara – dvije godine poslije, 2021., skočilo je na 42 milijarde. Do 2030. godine očekuje se da će ta brojka iznositi 67 milijardi. Pandemija koronavirusa svojim je tzv. stresnim potencijalom dramatično povećala prodaju knjiga i audio knjiga samopomoći, broj gledatelja/slušatelja self-help podcasta, YouTube videa i online self-help savjetovališta odletio je u nebo, a u nevjerojatnom je porastu i tzv. self-help turizam…

U Hrvatskoj su knjige samopomoći odavno među najtraženijima (samo u 2022. prodaja im je porasla za 25 posto), dok je svake godine i sve više raznih motivacijskih tečajeva, duljih i kraćih, „živih“ i virtualnih, te ljetnih self-help krstarenja. Čovjekova potraga za smislenim, sretnim životom stara je koliko i on sam, no u 21. stoljeću kao da je sve eksplodiralo.

U zapadnom svijetu, ubrzanome i stresnome do krajnjih granica, neprekidno se povećava (a i potiče) potreba običnih ljudi da „poprave” i „unaprijede” sami sebe (nota bene, u velikom je porastu i broj psihičkih poremećaja; stres je očito prevelik); radi toga postoji golem broj lifecoacheva, savjetnika raznih vrsta, motivatora, self-help gurua, psihoterapeuta, „pozitivnih” mislilaca koji nude odgovore, rješenja, recepte, tj. provjerenu, uspješnu životnu praksu. Kako su na tom području djelovali ili djeluju Rhonda Byrne, Oprah Winfrey, Louise Hay, Gary Vaynerchuk, Tony Robbins, Robin Sharma, Andrew Tate, Jordan Peterson i mnogi drugi?

Koliko je u svemu tome autentičnih znanstvenih, filozofskih, psiholoških uporišta te proživljenoga životnog iskustva, a koliko je posrijedi tek pohlepa za zaradom utemeljena na iskorištavanju lakovjernih, u načelu zbunjenih običnih ljudi? Upravo na ta pitanja pokušava odgovoriti knjiga Industrija sreće.