Knjiga O vladanju živima: Predavanja na Collège de France 1979.–1980. donosi jedan od najznačajnijih ciklusa predavanja koji je Michel Foucault održao na Collège de France i koji predstavlja prijelomnu točku u njegovome radu. U ovim predavanjima Foucault, vraćajući se antičkim i ranokršćanskim izvorima (Sofoklo, Tertulijan, Barnaba, Klement Aleksandrijski), ocrtava nastanak i razvoj kršćanskih praksi krštenja, pokore i duhovna vodstva. Riječ je o ključnom događaju u povijesti Zapada te u tim praksama, kazuje nam Foucault, valja vidjeti zametak suvremenih praksi kontrole i preispitivanja samih sebe. Teorijski gledano, predavanja predstavljaju preorijentaciju s analize sklopa znanja-moći na analizu režima istine, odnosno skupa praksi kojima se kroz vezu istine i govora oblikuje subjekt, što ujedno najavljuje posljednju fazu njegova rada.
Francuski filozof, psiholog i politički teoretičar Michel Foucault (1926 – 1984). Predavao na mnogim sveučilištima, a od 1970. nositelj je prestižne katedre za Povijest sustava mišljenja na Collège de France. Jedan je od najznačajnijih mislioca dvadesetoga stoljeća, čije je djelo utjecalo na brojne društvene i humanističke discipline. Filozofski je promišljao porijeklo teorija i praksa znanosti o čovjeku. Suprotstavljao se mišljenju koje je polazilo od shvaćanja povijesti civilizacije kao neprekinute povijesti napretka kojim upravlja sve veća racionalnost i smatra kako su, naprotiv, na razvoj čovječanstva presudno utjecali diskontinuitet, prekid i slučajnost te ono arbitrarno i neracionalno.
