Ljeti turistički napučen, gradić Sokcho zimi utone u mrtvilo. Na 38. paraleli, uz no man’s land, iz teleskopa puca pogled na stražarske tornjeve Sjeverne Koreje. Zemlja je smrznuta, pada mokar obalni snijeg, iz ribarnica dopiru mirisi otrovnih riba. Otrcani, jeftini pansion prima rijetke goste, među njima i francuskog crtača stripova u potrazi za inspiracijom. Djelatnica pansiona mlada je, fakultetski obrazovana Korejka francuskog podrijetla. On želi vidjeti Koreju. Ona priželjkuje da on vidi nju. Njih će dvoje uspostaviti neobičan odnos…
Élisa Shua Dusapin ne piše – ona slika. Čistim i jednostavnim rečenicama zamrzava detalje južnokorejske svakodnevice, ispod kojih gore rat, otuđenje i čežnja za istinskom bliskošću. Dusapinino debitantsko djelo višeslojan je roman o autsajderima, istinski slow food za ljubitelje dobrog književnog zalogaja.
