Zapisi o žalovanju knjiga je promišljanja, sjećanja i nade koju je Chimamanda Ngozi Adichie napisala nakon smrti voljenog oca, koji je preminuo u ljeto 2020. dok se pandemija koronavirusa širila svijetom, a autorica i članovi njezine obitelji bili odvojeni jedni od drugih u SAD-u i Nigeriji.
Proširivši svoj originalni tekst iz New Yorkera, Adichie piše o duboko intimnim ali i kulturološkim aspektima žalovanja te o samoći, ljutnji i nemoći koji su pri tome neizbježni. U ovoj bolno iskrenoj prozi autorica prepliće svoje iskustvo i emocije zbog očeve smrti s nitima njegove životne priče; govori kako je preživio tijekom rata u Biafri, o njegovoj karijeri sveučilišnog profesora, o prvim danima pandemije u kojima je ostao povezan sa svojom djecom i unucima putem videopoziva iz obiteljske kuće u Abbi u Nigeriji.
Autoričin autentičan glas prodire duboko u srž prirode osjećaja gubitka i žalovanja, tog univerzalnog ljudskog iskustva o kojem toliko izbjegavamo govoriti. Iako malog opsega, ova moćna i nježna proza razotkriva sloj po sloj tog iskustva i duboko nas povezuje jedne s drugima
