Moskovijada

Čemu je Otto svjedočio? Zašto je KGB otvorio sezonu lova na njegovu glavu? Kako se spasiti i zadržati kartu za vlak kući, u rodni Kijev?

Dani mladog ukrajinskog pjesnika Otta von F., studenta renomiranog književnog instituta Gorki u Moskvi, ispunjeni su bjesomučnim opijanjima s kolegama, pjesničkim nadama iz najraznolikijih provincija golemog Sovjetskog Saveza te neobuzdanim seksualnim pustolovinama. Sve dok jedne subote naš pjesnik alkoholom pomućena uma ne skrene krivo pa završi u tajnim tunelima moskovske podzemne željeznice, neposredno ispod KGB-ova zatvora Lubjanke i Kremaljskih zidina. Ondje svjedoči bakanalijama i jezovitom simpoziju slavnih mrtvaca pod maskama, od Ivana Groznog i carice Katarine II. do Dzeržinskog i Lenjina. Otto von F. od tog trenutka postaje lovina i mora spasiti ne samo vlastiti život od KGB-a već i svoju teškom mukom nabavljenu povratnu kartu za Kijev.

Moskovijada, kultni roman proslavljenog ukrajinskog pisca Jurija Andruhovyča, ispunjen je jetkom ironijom, grotesknim i nadrealnim momentima, no, iznad svega, apsurdnim pojedinostima iz stvarnosti koje su pratile raspad komunističkog carstva. Napisan prije više od trideset godina, 1992., roman danas, posebno danas, fascinira svojim aktualnim prikazom neoautoritarne Rusije, briljantnim stilom i karnevalskom atmosferom spektakla.

Književni studentski dom Moskovskog sveučilišta postaje svojevrsni ruski Grand Hotel, koji služi posljednju večeru sovjetskoga carstva mnoštvu pisaca okupljenih sa svih strana zemlje, ali i šire. Mladi pjesnici iz Vijetnama, Mongolije, Jakutije, Uzbekistana, Rusije i Ukrajine okupljaju se kako bi učili, pili, veselili se te istraživali jedni druge i grad na rubu propasti. Kad se večera pretvori u bakanalije, čemu čuđenje?

– Askold Melnyczuk

Moskovijada (to bi mogao biti gotovo generički naziv) prozni je komad precizno skrojen za ambijent Moskve, koji mjeri apsurde, krajnosti i nadrealizam u srcu propadajućeg Sovjetskog Saveza. I zato što je u njemu sve moguće, osnovna boja na kraju nije crna – ne, ona je mnogobojna i neshvatljiva.

– Die Zeit