Marinkovićev Kiklop zasigurno je jedan od najsloženijih romana hrvatske književnosti. Riječ je, zapravo, o modernome centonu koji sadržava više podžanrova i mini priča, a za svaku od njih pisac je uspio pronaći odgovarajuće retoričko ruho. S jednestrane to je bespoštedna analiza moralne i inteletualne krize, pravog bankrota humanističkih ideala u osvit inferna Drugoga svjetskog rata, slika poživinčenog vremena u kojemu čovječanstvo gubi moralni kompas. Istodobno, te realne situacije iz konkretne sredine projiciraju ne alegorijsko-simbolički plan, a u njemu dominiraju mitološke slike, parafraze i parodije homerskih situacija. Tako se Marinković pridružuje modernim romansijerima sklonima poetici mitologiziranja i stvaranju mitološkog romana kaoposebnog žanra.