15. ožujka 2017

8 načela suosjećajnog discipliniranja

W1siziisijiwmtcvmdmvmtuvnm9kcnnndwo2dv9kaxnjaxbsaw5hx2jlel9kcmftzs5qcgcixsxbinailcj0ahvtyiisijc4mhg0mdajil1d?sha=8773d75ba79dc48a
Autor Nataša Ozmec

Ako biste željeli da se vaša djeca manje svađaju i obraćaju vam se s više poštovanja, ako vas frustrira to što stalno iznova ponavljate iste rečenice („Požuri se! Zakasnit ćeš u školu!“), ako se prečesto događa ovo: dijete učini nešto što ne bi smjelo. Mi se razljutimo. Dijete se uzruja. Poteku suze. Ako vas je zatekla ikoja od ovih frustracija i pitate se "Zar ne mogu bolje od ovoga?"

Niste sami! 

Niste čak ni drugačiji. Znate li što jeste? Ljudsko biće i roditelj. 

Teško je shvatiti kako disciplinirati svoju djecu. No ako želite da loše ponašanje prestane, ali želite reagirati na način koji cijeni i poboljšava vaš odnos s djecom, graditi taj odnos, a ne mu štetiti, stvarati manje, a ne više drame...Znajte da možete! Zaista možete disciplinirati svoju djecu na način koji je pun poštovanja i brižnosti, ali istovremeno postavlja jasne i dosljedne granice, poručuju autori naše nove knjige Disciplina bez drame.

Za nas, disciplina nije kažnjavanje, kažu autori! Disciplina se svodi na jedan jednostavan izraz: poveži i preusmjeri. Prvi bi nam odgovor uvijek trebao biti da im pružimo utješnu povezanost; zatim možemo preusmjeriti ponašanje. 

Čak i kad govorimo „ne“ djetetovu ponašanju, uvijek želimo reći „da“ njegovim emocijama i načinu na koji doživljava situaciju.

Osam osnovnih načela suosjećajnog discipliniranja:

  1. Disciplina je presudna. Vjerujemo da voljeti djecu i davati im ono što treba znači i postavljati jasne i dosljedne granice te mnogo očekivati od njih; sve im to pomaže da ostvare uspjeh u odnosima i drugim područjima svog života.
  2. Učinkovita se disciplina oslanja na odnos pun ljubavi i poštovanja između odrasle osobe i djeteta. Disciplina nikad ne bi trebala uključivati prijetnje ili ponižavanje, nanositi fizičku bol, plašiti djecu ili kod njih stvarati osjećaj da im je odrasla osoba neprijatelj. Disciplina bi za sve upletene trebala biti sigurna i brižna.
  3. Cilj je discipline poučavati. Disciplinarne situacije koristimo da bismo razvijali vještine kako bi se djeca mogla bolje ponašati u sadašnjosti i donositi bolje odluke u budućnosti. Obično postoje bolji načini da se djecu poučava od toga da im se smjesta određuju posljedice. Umjesto da ih kažnjavamo, potičemo ih na suradnju tako što im pomažemo da razmisle o svojim postupcima i tako što smo kreativni i razigrani. Granice postavljamo razgovorom kako bismo potpomogli razvoj svijesti i vještina koje vode prema boljem ponašanju i danas i sutra.
  4. Prvi je korak u discipliniranju obraćati pozornost na djetetove emocije. Kad se djeca loše ponašaju, to je obično zato što se ne mogu dobro nositi sa snažnim osjećajima i što još nisu razvila vještine za donošenje dobrih odluka. Stoga je jednako važno obraćati pozornost na emocionalno iskustvo iza ponašanja kao i na samo ponašanje. Štoviše, istraživanja pokazuju da je ispunjavanje emocionalnih potreba djece zapravo najučinkovitiji pristup dugoročnom mijenjaju ponašanja, kao i razvijanju njihova mozga tako da im omogućimo da se bolje ponašaju kako budu odrastala.
  5. Kad su djeca uzrujana ili imaju izljev bijesa, upravo smo im tada najpotrebniji. Moramo im pokazati da smo uz njih i da ćemo biti uz njih i kad se najgore ponašaju. Tako stvaramo povjerenje i osjećaj opće sigurnosti.
  6. Ponekad moramo pričekati dok djeca ne budu spremna učiti. Ako su djeca uzrujana ili izvan kontrole, to je najgore vrijeme da ih pokušamo poučavati. Te su snažne emocije dokaz da smo im potrebni. Prvi nam je zadatak da im pomognemo da se smire kako bi mogla vratiti kontrolu i dobro se ponašati.
  7. Pomoći ćemo im da budu spremna učiti tako što ćemo se povezati s njima. Prije no što preusmjerimo njihovo ponašanje, povežemo se i pružimo utjehu. Baš kao što ih tješimo kad su fizički ozlijeđena, tako postupamo i kad su emocionalno uzrujana. To činimo tako što uvažavamo njihove osjećaje i pružamo im mnogo brižne empatije. Prije no što poučavamo, povežemo se.
  8. Nakon povezivanja, preusmjeravamo. Nakon što su osjetili tu povezanost s nama, djeca će biti spremnija učiti te ćemo ih moći učinkovito preusmjeriti i razgovarati s njima o njihovu ponašanju. Što želimo ostvariti kad preusmjeravamo i postavljamo granice? Želimo da naša djeca razviju uvid u sebe, empatiju za druge i sposobnost da isprave svoje pogreške.